Kad su se uzbunile dimije

Vazda gladnim hrvatskim medijima i društvenim mrežama, međutim, priča je zanimljiva samo zbog sumnjivog prezimena njenog junaka - osim ako netko zaista misli da bi u Hrvatskoj jednako prošao i da se zove Domagoj Horvat, u kom slučaju molim da se ne zajebavamo - i jedne njegove rečenice. Televiziji N1 Sandro je, naime, ispričao kako je 1993. kao izbjeglica neko vrijeme živio i u Makarskoj". "Tamo su bile malo komplicirane stvari", prisjetio se Sandro, koji je tada imao tri godine. "Uhitila nas je Hrvatska vojska i morali smo biti u jednom logoru, možda par mjeseci. Onda smo izišli iz toga, mama je našla UN vojnike koji su rekli da će nam pomoći izaći iz države."

Morali su biti u logoru?! Javnost se, jasno, zapjenila, društvene mreže usijale, a Slobodna Dalmacija masnim je naslovom zaurlala: "Teška optužba koja je razljutila Dalmatince: deportirani iz SAD-a tvrdi da je bio u 'logoru u Makarskoj'. Ma šta!?"

"Ako uzmemo u obzir jezičnu barijeru, pa 'logor' zamijenimo riječju 'kamp', opet je nejasno kako nitko nikada svih ovih dana nije pitao Sandra kakav je to bio logor u Makarskoj", piše tako revoltirana novinarka Slobodne Dalmacije. Ona je, istina, još bila djevojčica kad je trogodišnji Sandro s majkom Hidajetom u Makarskoj brojao izbjegličke dane, ali dobro se tih dana sjećaju njeni stariji sugrađani.

"Makarani i mještani cijele Rivijere izvrsno se sjećaju Domovinskog rata i rata u BiH, kad su izbjeglice i prognanici iz Hrvatske i BiH smještani u hotele i odmarališta s pogledom na more, a omogućeni su im obroci i školovanje, pa ih je izjava o postojanju logora u Makarskoj jako naljutila. 'Šta se mene tiče, deport i zabrana ulaska u RH! Dosta je bilo omalovažavanja Hrvatske i Hrvata!' 'I ja sam bio u tom logoru. Strašno je bilo. Opekao sam se kad sam jeo pizzu, al' je barem Karlovačko bilo hladno. I tjerali su ih da se po najvećoj vrućini kupaju u slanoj bljutavoj vodi i da prije toga sa sebe skinu šinjele, suknene bičve i gumaše' – samo su neki od tisuća komentara na Facebooku na izjavu o logoru u Makarskoj", piše tako novinarka, koju onda tajnica Regionalnog ureda za prognanike i izbjeglice podučava kako su izbjeglice iz BiH bili smješteni u hotelima i odmaralištima Makarske rivijere, i kako je nazvati to logorom "neutemeljeni senzacionalizam u okolnostima koji služi nekim drugim svrhama".

Živa je šteta, međutim, ispala što se novinarka Slobodne Dalmacije, istražujući "kakav je to bio logor u Makarskoj", nije pored "Makarana i mještana cijele Rivijere", te "tisuća komentatora na Facebooku" raspitala malo i u dokumentaciji vlastitih novina. I što "nitko nikada svih ovih dana nije pitao" arhiv Slobodne Dalmacije "kakav je to bio logor u Makarskoj.

Arhiv splitskog dnevnika, naime, barem se jednako tako "izvrsno sjeća Domovinskog rata i rata u BiH", kad je desk Slobodne Dalmacije pod vodstvom legendarnog Josipa Jovića ispisivao najljepše stranice huškačke i mrzilačke propagande, s naslovnicama na kojima se tog davnog ratnog ljeta 1993. masno otisnutim slovima urlalo "Kurvarska Europa!", "Boutros Ghali u Žikinu kolu!", "Hrvati na križu!", "Vukovar, grad duhova i srpskih štakora", ili - moj možda i najdraži - "Leteći tanjuri NATO-a nad Jadranom!".

To je, međutim, i ljeto žestokih borbi HVO-a i Armije BiH, pa Jovićev desk radi u tri smjene - "Muslimani i Srbi udruženi u pohodu na more!", "Allah je udario se leđa!", "Hrvatski vapaj iz tamnog vilajeta!", "Hrvatima na silu vade krv!", "Uz povike 'Allah uekber' klali su odreda!", "Pokolj u Ahmićima režirali Britanci!", urlaju naslovnice Slobodne Dalmacije - i da se novinarka raspitala u matičnoj kući, vidjela bi da se njen arhiv jednako "izvrsno sjeća" i dana "kad su izbjeglice iz BiH bili smještani u hotele i odmarališta s pogledom na more", a reporteri Slobodne poput patrola ICE-a obilazili izbjegličke centre i tražili razbaškarene muslimane na besplatnom ljetovanju, zgodne za naslove poput "Alijina obitelj na bračkome žalu".

Ili, recimo, "Uzbunile se dimije".

Da u Hrvatskoj ima fakulteta novinarstva - da ima uopće novinarstva - čuvena reportaža Slobodne Dalmacije "Uzbunile se dimije" izučavala bi se kao opće mjesto huškačke propagande devedesetih. Ovako je ostala temeljito zaboravljena, i tko zna bi li ikad izronila iz prašine da trideset tri godine kasnije hrvatski mediji i društvene mreže nisu skočili na stražnje noge zbog ispovijesti američko-bosanskog Hrvata kojega je karma iz Trumpove Amerike vratila u zemlju njegova državljanstva, gdje je u cijelom životu bio tek nekoliko davnih dječjih mjeseci u nekakvom makarskom "kampu", "logoru", ili kako se to već reče.

I da Slobodna Dalmacija nije onda navila sirenu za uzbunu zbog "teške optužbe koja je razljutila Dalmatince" - "Ma šta?!" - pa strogo podignuta kažiprsta podsjetila kako su "izbjeglice i prognanici iz BiH smještani u hotele i odmarališta s pogledom na more", i kako je nazvati to logorom "neutemeljeni senzacionalizam u okolnostima koji služi nekim drugim svrhama".

Zaboravljena davna reportaža "Uzbunile se dimije" upravo je, naime, priča o bosanskim izbjeglicama na Makarskoj rivijeri, objavljena na dvije stranice i glasno najavljena na naslovnici 16. lipnja 1993., dakle baš onih dana - zgodne li slučajnosti za istraživače cijelog slučaja - kad je zajedno s desetak tisuća nesretnika i nesretnica iz Bosne u Makarsku stigla i Hidajeta Silajdžić iz Dervente s trogodišnjim sinom Sandrom.

"Prenosi li se situacija u srednjoj Bosni i u prognaničko-izbjegličke centre Makarskoga primorja, gdje od trinaest i pol tisuća prognaničkih kartona osamdeset posto pripada Muslimanima?", pita se na dramatičnom početku priče reporterski dvojac Slobodne Dalmacije, kojega u "Maloj Bosni", kako tada nazivaju rivijeru, dočekuje "u zraku neka težina, što od omarine, što od sve stravičnijih vijesti iz Travnika, Kaknja, Viteza."

"Muslimani nas već dulje vrijeme provociraju", povjerava se onda Slobodnoj grupa vukovarskih veterana na rehabilitaciji u Makarskoj, "viču Hrvatima da im jebu majku ustašku i neka se gone u SAO Krajinu i Vukovar, jer je ovo sve njihovo". Što još? "Svaki pokolj Hrvata u Bosni Muslimanke poprate puštanjem srpskih pjesama." Što još? "Glazbenu podlogu dobili su i stihovi 'Od Sarajeva sve do Trsta neće više biti krsta'!" Što još? "Porazbijali su klupe, razvrnuli kandelabre, odvlače u Bosnu kamp-kućice iz Baškog Polja, užasno su oštetili hotele." Što još? "Jedan dečkić je noć pred pokolj i sukobe u Mostaru prijetio da će poklati sve Hrvate. To je samo jedan primjer kako su Muslimani o svemu odlično obaviješteni." Što još? "Lani na Dan mrtvih Vukovarci su u tišini oplakivali svoje mrtve, a Muslimani na sav glas pustili srbijansku muziku do tri sata ujutro. Kažu, što se nas tiče vaš Dan mrtvih!" I što još? "I još kažu da sve Vukovarce treba dignuti u zrak."

Ima li još? Ima. "Muslimanima se smještaj u odmaralištima nije svidio, pa su provalili u barem tridesetak srpskih vikendica. Ostali su na prehrani, a stanuju u vilama", žali se Slobodnoj Dalmaciji Milan Granić, bivši tajnik MZ Promajna, obavještavajući užasnutu javnost kako "Muslimani u privatnim kućama imaju skladišta robe", a u odmaralištu čak i - nije za čitatelje slabijega srca - "obavljaju vjerske obrede"! Štoviše, u izbjegličkoj školi društva "Povratak u Sarajevo", drhtava glasa javlja Slobodna Dalmacija, mali Muslimani umjesto povijesti i zemljopisa uče historiju i geografiju!

Ukratko, shvatili ste, "uzbunile se dimije".

To, eto, za slučaj "ako ne znaš što je bilo", pa se pitaš "kakav je to bio logor u Makarskoj". Ako se izvrsno ne sjećaju sami Makarani i mještani cijele Rivijere, izvrsno se bogami sjeća arhiv Slobodne Dalmacije. Dok su leteći tanjuri NATO-a nezainteresirano promatrali kako mudžahedini uz "Allah uekber!" kolju Hrvate i zajedno s četnicima napreduju prema Makarskoj, njihove su ih žene tamo već čekale: svaki masakr Hrvata u Bosni dobro obaviještena Hidajeta s ostalim Muslimankama slavila je glasno puštajući srpske pjesme i pjevajući "Od Sarajeva sve do Trsta neće više biti krsta", dok je mali Sandro s drugarima u pauzi između historije i geografije prijetio prestravljenim Makaranima da će poklati sve Hrvate.

Nazvati to trideset tri godine kasnije "logorom", shvatit ćete bijes Makarana, "neutemeljeni je senzacionalizam u okolnostima koji služi nekim drugim svrhama".

Što bi se reklo, "uzbunila se dimija".